marljív


marljív
-a -o prid., marljívejši (ȋ í) nav. ekspr. ki rad in vztrajno dela: marljiv človek, učenec; marljiv kot čebela / marljiva čebela marljívo prisl.: marljivo delati, se učiti

Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.

Look at other dictionaries:

  • màrljiv — prid. 〈odr. ī〉 koji se odlikuje marom, radinošću; maran …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • marljiv — màrljiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji se odlikuje marom, radinošću; maran ETIMOLOGIJA vidi mar …   Hrvatski jezični portal

  • kȁo — kȁo1 (ko) vezn. izriče: 1. {{001f}}sličnost ili jednakost pojmova ili postupaka [otac ∼ sin (radi)] 2. {{001f}}način [∼ lud] a. {{001f}}ponavljanje pojma u zn.: podrazumijeva se, kao što se zna [ljudi ∼ ljudi] 3. {{001f}}formalnu usporedbu u zn …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kao — kȁo[b] (I)[/b] (ko) vezn. DEFINICIJA izriče 1. sličnost ili jednakost pojmova ili postupaka [otac kao sin (radi)] 2. a. način [kao lud] b. ponavljanje pojma u zn.: podrazumijeva se, kao što se zna [ljudi kao ljudi] 3. formalnu usporedbu u zn.… …   Hrvatski jezični portal

  • ȁgīlan — prid. 〈odr. lnī〉 koji djeluje; živ, marljiv, poduzetan …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • cȓv — m 〈G mn cŕvā/cŕvī〉 1. {{001f}}razg. a. {{001f}}naziv za ličinku većine kukaca, kreće se uvijanjem tijela b. {{001f}}onaj koji je sitan u odnosu na onoga koji je velik 2. {{001f}}pren. vrlo marljiva osoba [marljiv kao ∼; pretvoriti se u ∼a u… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kr̀tica — ž 〈G mn kȑtīcā〉 1. {{001f}}zool. sisavac kukcožder (Talpa europaea), živi pod zemljom, ima male, rudimentirane oči, sva prilagođena za podzemno rovanje; krt, krtovinac 2. {{001f}}špijun u vlastitim redovima, onaj koji djeluje iznutra 3.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • lijên — prid. 〈odr. ī, komp. ljȅnjī〉 1. {{001f}}koji ne voli raditi, koji malo radi, koji izbjegava napor, opr. marljiv, radin 2. {{001f}}koji izbjegava napor [∼a životinja]; trom 3. {{001f}}ekspr. koji je spor [∼a riječna matica] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • màrljivōst — ž osobina onoga koji je marljiv …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • mȃran — prid. 〈odr. rnī〉 koji se odlikuje marom; marljiv, prilježan …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika


Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.