prisvojíti si


prisvojíti si
-ím si dov., prisvójil si (ȋ í) 1. narediti kaj za svoje, zlasti neupravičeno: protizakonito si prisvojiti posestvo; s poneverjanjem si je prisvojil večjo vsoto / prisvojiti si oblast / človek si je prisvojil veliko naravnih bogastev 2. knjiž. sprejeti kaj tujega in narediti za svoje: tega spoznanja si ni mogel prisvojiti; površno si prisvojiti filozofske ideje / prisvojiti si nove navade, spretnosti pridobiti 3. knjiž. naučiti se, priučiti se: prisvojiti si nove besede, pravilno izreko; prisvojiti si tuj jezik / besedilo dobro razumeti in si ga prisvojiti spoznati prisvojíti zastar. prisoditi, pripisati: niso se mogli odločiti, komu naj prisvojijo zmago ● zastar. knezu je prisvojil veliko novih ozemelj osvojil, pridobil prisvojèn -êna -o: površno prisvojene ideje; nezakonito prisvojena lastnina; prisvojeno znanje

Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.

Look at other dictionaries:

  • prisvòjiti — (koga, što) svrš. 〈prez. prìsvojīm, pril. pr. īvši, prid. trp. prìsvojen, gl. im. prisvojénje〉 bespravno uzeti, učiniti svojim …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • prisvojiti — prisvòjiti (koga, što) svrš. <prez. prìsvojīm, pril. pr. īvši, prid. trp. prìsvojen, gl. im. prisvojénje> DEFINICIJA bespravno uzeti, učiniti svojim ETIMOLOGIJA pri + v. svoj …   Hrvatski jezični portal

  • prisvajati — prisvájati (koga, što) nesvrš. <prez. prìsvājām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. prisvojiti ETIMOLOGIJA vidi prisvojiti …   Hrvatski jezični portal

  • prisvojenje — prisvojénje sr DEFINICIJA 1. <gl. im.>, v. prisvojiti 2. čin kojim tko što prisvoji nekom procedurom, dijeljenjem imovine, interpretacijom pravnih ili drugih propisa i običaja [prisvojenje kuće; prisvojenje imanja; prisvojenje novca]… …   Hrvatski jezični portal

  • asimilírati — (koga, što, se) dv. 〈prez. asimìlīrām (se), pril. sad. ajūći (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. asimìlīrān, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(iz)vršiti asimilaciju; stopiti/stapati (se), izjednačiti (se), usvojiti, prisvojiti 2. {{001f}}(u)činiti… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • otúđiti — (što, se) svrš. 〈prez. òtūđīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. òtūđen〉 1. {{001f}}(se) udaljiti se od koga ili od čega u duhovnom smislu [∼ se od porodice; ∼ se od ideje] 2. {{001f}}(što) pren. oduzeti, ukrasti, prisvojiti …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • plagírati — (koga, što) dv. 〈prez. plàgīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 (u)činiti plagijat; prisvojiti/prisvajati tuđe autorsko djelo …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • PRI- — {{upper}}PRI {{/upper}} kao prvi dio složenice 1. {{001f}}uz glagol označava a. {{001f}}primicanje, približavanje, dodirivanje [primaknuti; pristati; prionuti] b. {{001f}}sastavljanje, spajanje, pričvršćivanje [pričvrstiti; pribosti; prikovati;… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • prisvojénje — sr 1. {{001f}}〈gl. im.〉, {{c=1}}v. {{ref}}prisvojiti{{/ref}} 2. {{001f}}čin kojim tko što prisvoji nekom procedurom, dijeljenjem imovine, interpretacijom pravnih ili drugih propisa i običaja [∼ kuće; ∼ imanja; ∼ novca] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • prisvájati — (koga, što) nesvrš. 〈prez. prìsvājām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}prisvojiti{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika


Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.