skončáti


skončáti
-ám dov. (á ȃ) končati: če mu bomo pomagali, bo prej skončal; skončati začeto delo / skončati nalogo, pismo / skončati šolo, študij dokončati / skončal je v ječi / skončal je na vislicah umrl / razprava se bo kmalu skončala / vse se je srečno skončalo skončán -a -o: sestala sta se po skončanem pouku; skončano delo

Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.

Look at other dictionaries:

  • skònčati — (∅) svrš. 〈prez. ām, pril. pr. āvši, prid. trp. skònčān, gl. im. skončánje〉 ekspr. doći koncu života; umrijeti, poginuti …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • skončati — skònčati svrš. <prez. ām, pril. pr. āvši, prid. trp. skònčān> (Ø) DEFINICIJA ekspr. doći koncu života; umrijeti, poginuti ETIMOLOGIJA s (a) + v. konac, kònčati …   Hrvatski jezični portal

  • skončavati — skončávati (Ø) nesvrš. <prez. skònčāvām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. skončati ETIMOLOGIJA vidi skončati …   Hrvatski jezični portal

  • prèpuknuti — (prèpući) svrš. 〈prez. prèpuknēm, pril. pr. ūvši, imp. prèpukni, prid. rad. prèpuknuo/prèpukao〉 1. {{001f}}slomiti se od pritiska 2. {{001f}}pren. skončati, iscrpsti se, prevršiti mjeru ⃞ {{001f}}srce mu prepuklo retor. 1. {{001f}}slomila ga tuga …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • rezultírati — (čime) dv. 〈prez. rezùltīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}dati/davati kao rezultat, imati za posljedicu, biti posljedica čega; proizići [nesporazum će ∼ sukobima] 2. {{001f}}svršiti/svršavati, skončati na određeni… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • skončánje — skončánj|e sr 1. {{001f}}〈gl. im.〉, {{c=1}}v. {{ref}}skončati{{/ref}} 2. {{001f}}ekspr. kraj života, smrtni čas [u njegovu ∼u politički vidim djelo božanske promisli] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • skončávati — (∅) nesvrš. 〈prez. skònčāvām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}skončati{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zavŕšiti — zavŕši|ti (∅, što, se) svrš. 〈prez. zàvr̄šīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. zàvr̄šen〉 1. {{001f}}(što) privesti kraju, dovesti do kraja [∼ti posao]; okončati 2. {{001f}}biti gotov; nestati, skončati 3. {{001f}}(∅, se) dospjeti do nekog… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • skončanje — skončánje sr DEFINICIJA ekspr. kraj života, smrtni čas [u njegovu skončanju politički vidim djelo božanske promisli] ETIMOLOGIJA vidi skončati …   Hrvatski jezični portal

  • bitisati — bìtisati (Ø) nesvrš. <prez. išēm, pril. sad. išūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA reg. 1. umrijeti, uginuti, propasti, nestati, skončati 2. proći, svršiti se ETIMOLOGIJA tur. bitmek …   Hrvatski jezični portal


Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.