slikárski

-a -o prid. (á) nanašajoč se na slikarje ali slikarstvo: slikarska razstava; kiparska in slikarska dela / ima poseben slikarski dar; knjiž. iskati nov slikarski izraz / slikarska akademija, šola / slikarska tehnika, umetnost / slikarski čopič; slikarske barve; slikarsko platno, stojalo / izučiti se slikarske obrti ♦ geom. slikarska perspektiva centralna projekcija na eno samo projekcijsko ravnino; gled. slikarska delavnica delavnica za poslikavo kulis; um. slikarska kolonija organizirano krajše skupno bivanje in delo slikarjev slikársko prisl.: slikarsko okrašene začetne črke; slikarsko zanimiv motiv

Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.

Look at other dictionaries:

  • slikarski — slȉkārskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na slikare i slikarstvo [slikarska škola; slikarsko umijeće] ETIMOLOGIJA vidi slika …   Hrvatski jezični portal

  • slikarski — slȉkārski pril. DEFINICIJA kao slikar, na način slikara ETIMOLOGIJA vidi slika …   Hrvatski jezični portal

  • atèlje — (ateljê) m 〈G ateljèa〉 radionica gdje se obavlja neki umjetnički rad ili umjetnosti blisko umijeće [slikarski ∼; modni ∼; fotografski ∼]; atelijer ✧ {{001f}}fr …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kı̏st — m 〈N mn kìstovi〉 ručni pribor kojim se boji, lakira ili neka tekućina mazanjem nanosi na podlogu, na metalni ili drveni vrh drške usađene su dlake [slikarski ∼ izrađen za potrebe slikara; kičica] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kı̏čica — kı̏čic|a1 ž slikarski kist ⃞ {{001f}}dostojan ∼e lijep i privlačan da zavređuje pažnju slikara (motiv, krajolik, prizor) kı̏čica2 ž bot. ljekovita zelen (Centaurium erythraea) iz porodice Gentianaceae, ružičastih cvjetova i vrlo gorka okusa …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • poentilìzam — m 〈G zma〉 umj. 1. {{001f}}slikarski postupak pri kojemu se boje na platno ili na papir nanose u obliku točkica koje se slijevaju u oku promatrača u prepoznatljive oblike i tonove 2. {{001f}}lik. pov. jedan od pravaca u neoimpresionizmu (kraj 19.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • príroda — prírod|a ž 1. {{001f}}ukupnost materijalnog svijeta, svemir i sile koje u njemu djeluju, sve postojeće po sebi bez čovjekova rada 2. {{001f}}ukupnost klimatskih uvjeta s biljnim pokrovom i plodnošću [pitoma ∼a]; krajina 3. {{001f}}kraj izvan… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pósjedovati — (što) nesvrš. 〈prez. dujēm, pril. sad. ujūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}držati u posjedu, imati kao svoje [∼ kuću; ∼ imanje] 2. {{001f}}retor. imati kao svojstvo ili osobinu; imati [∼ slikarski duh] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • stálak — m 〈G lka, N mn lci, G stȃlākā〉 naprava na koju se nešto stavlja ili na kojoj nešto stoji [slikarski ∼; ∼ za kišobrane; ∼ za note] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • stȗdija — ž 1. {{001f}}stručni rad većeg opsega kao rezultat istraživanja, proučavanja nekog užeg stručnog problema ili problematike 2. {{001f}}lik. slikarski ili kiparski pripremni privremeni rad izveden kao vježba; skica, model 3. {{001f}}šah komponirana …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.